GENOCID JE BIO U STRATEŠKIM CILJEVIMA SRPSKOG NARODA: KAROVIĆ-BABIĆ U DDBIH O PROCESU KOJI JE ZAPOČEO JOŠ 1991. GODINE

Genocid nad Bošnjacima dogodio se na očigled cijelog svijeta prije tri decenije. On nije počeo u julu '95. u Srebrenici, tad je dobio svoje najstrašnije razmjere.

Nažalost, kroz negiranje, sad i slavljenje, kroz pokušaj izvrtanja i mijenjanja historijskih činjenica i istine, genocid traje, a njegove posljedice su nesagledive.

Gošća emisije Dobar dan BiH bila je Merisa Karović-Babić, viša stručna saradnica u Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i genocida.

Kazala je je da genocid nije trenutak, već cijeli jedan proces koji je započeo 1992. godine, a svoju kulminaciju doživio je u Srebrenici.

- Namjere za zločin genocida možemo prepoznati u cijelom nizu dokumenata, prije svega, presretnutih telefonskih još neposretno prije početka agresije na Republiku BiH, 1991. i početkom 1992. godine, dakle telefonski razgovori, korespodencija koje je srpsko političko vodstvo iz BiH vodilo sa predstavnicima iz Republike Srbije, a također, jedan od dokumenata koji je usvojen na banjalučkoj 16. sjednici, 12. maja 1992. godine, pod nazivom „Strateški ciljevi srpskog naroda“ koji je uime srpskog naroda odredio šest strateških ciljeva. Iz tog dokumenta vrlo je jasno da se to odnosi na namjeru za počinjenje genocida. Na istoj sjednici, general Mladić je rekao, nakon što je čuo za pomenutih šest strateških ciljeva, „ljudi to je genocid, kako mislite to objasniti svijetu“. Jedan od tih strateških ciljeva bilo je eliminisanje rijeke Drine kao granice između srpskih država, zatim granica na Uni i Neretvi, dalje, koridor između Semberije i Krajine, odvajanje od druge dvije nacionalne zajednice u BiH, podjela grada Sarajeva i izlazak RS na more – istakla je Karović-Babić, te dodala da je taj dokument kreiran u Beogradu, a 12. maja 1992. godine je objavljen.

Gošća emisije Dobar dan BiH mnogo je istraživala zaštićene zone, pisala je o tome. Srebrenica je bila zaštićena zona UN-a, Rezolucijom 819 koja je donesena u Vijeću sigurnosti UN-a 1993. godine. I prije toga je u Srebrenicu došao komandant Morion i obećao ljudima zaštitu.

- „Sigurna zona“ je izvorni termin iz Rezolucije koji je upotrijebljen u Rezoluciji 819, budući da je bilo mnogo rasprava u Vijeću sigurnosti o tome kako te zone treba nazvati, da li „zaštićene zone“, da li „zone sigurnosti“ ili „sigurna utočišta“ i orpedijelilo se za ovaj termin „sigurne zone“ koji najmanje obvezuje. Rezolucijom 819 Srebrenica je proglašena za sigurnu zonu, zapravo to je bio način da se zaustave srpski napadi, napadi drinskog korpusa VSRS-a i užičkog korpusa vojske Jugoslavije na Srebrenicu. Međutim, kasnija impelemntacija te, kao i naredne Rezolucije 824, na najbolji pokazuje da su te „sigurne zone“ formirane s ciljem da se samo pokaže da se nešto radi u Vijeću sigurnosti u UN-u po pitanju sprječavanja zločina u BiH, ali naravno da se ništa konkretno ne uradi. To se pokazalo i u narednim rezolucijama koje se odnose na implementaciju koncepta „sigurnih zona“, prvenstveno Rezolucijom 836 i njenim tumačenjem na način kako se to reklo u paragrafu 9 te rezolucije, „da će se upotrijebiti sva raspoloživa sredstva, ali djelujući u samoodbrani pripadnika UNPROFOR-a“, što je u kasnijim navratima se tumačilo na način da se upotrijebi bliska zračna podrška, a ne masovni zračni udari – kazala je, između ostalog, Merisa Karović-Babić, gostujući u emisiji Dobar dan BiH.

Video gostovanja možete pogledati ovdje.

Share: